Što znače ovi testovi odnosno koja im je svrha u postupku dijagnostike

ELISA   

Dokazivanje antitijela u principu se provodi tzv tehnikom ELISA-e.

Naime na određene agense (prije svega infektivne) moguće je stvoriti i više antitijela koja su usmjerena na više mjesta na njihovoj površini. Pritom se ta antitijela ne stvaraju u isto vrijeme sva,  nego postepeno  određenim redoslijedom.

Tehnikom ELISA-e  mi možemo utvrditi generalno da li su antitijela prisutna ili ne  ali ne možemo utvrditi da li je prisutno samo jedno ili više antitijela na isti agens niti ne možemo utvrditi redoslijed njhova pojavljivanja.

 POTVRDNI  TESTOVI – WESTERN BLOT, IMUNOBLOT, RIBA 

Korištenjem potvrdnih testova može se utvrditi i jedno i drugo tj  vrstu antitijela i redoslijed njihova pojavljivanja. Na taj način potvrdni testovi definitivno potvrđuju pozitivan nalaz koji smo dobili ELISA postupkom. To je posebno važno kada se antitijelo stvara u maloj količini a što se najčešće zbiva na početku infekcije jer je tada količina antitijela je na granici pozitiviteta i negativiteta (granične vrijednosti). Time se nadalje može potvrditi  (ili isključiti) akutna infekcija što je posebno važno kod hepatitis C infekcije i HIV infekcije jer one , kao što je već spomenuto, u ogromnom broju slučajeva (80-90%), započinju bez simptoma tj bez znakova bolesti.

Ima više vrsta potvrdnih testova. Najviše se koriste: western blot, imunoblot i RIBA.

AVIDITET

O aviditetu je već bilo riječi u poglavlju INFEKCIJE.  U osnovi radi se o posebnom postupku razbijanja veze između antitijela i antigena da se utvrdi jačina te veze. Ako je veza slaba to izrazito upućuje da se radi o akutnoj infekciji. Ako je ona čvrsta to znači da je od početka infekcije prošlo već više vremena (moguća kronična infekcija).