Opća informacija:

EBV pripada familiji herpesviridae . DNA virus

Proširen je u čitavom svijetu (spada u ubikvirarne/sveprisutne viruse).  U mnogim   zemljama prokuženost ovim virusom dosiže visoke postotke u opčoj populaciji.   

Klinička informacija – indikacija:

U ranom djetinjstvu infekcija sa EBV najčešće prolazi bez simptoma. Infekcija zahvača sve dobne skupine. Klasična slika infekciozne mononukleoze koju on izaziva sastoji se od: akutnog nastupa bolesti, grlobolje, vručice i povećanja limfnih čvorova. U većini slućajeva EBV infekcija je samoograničavajuća bolest koja traje  2 ili 3 tjedna.

U dijagnostici EBV infekcije koristimo 

-  određivanje antitijela na EBV sva tri razreda (IgM, IgG, IgA)

Nalaz antitijela na EBV VCA  IgG  razreda može  ukazivati na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom ukoliko postoji porast visine (titar) ovog antitijela u krvi u razmaku od oko 7 dana.

Ako porasta titra nema najvjerojatnije se radi o prošloj infekciji ovim virusom

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

AVIDITET

POTVRDNI TESTOVI

Jedinica:

OD index – za antitijela

Broj i vrsta pozitivnih linija antitijela za western blot

Referentni interval:

Vidi:

CMV  -CITOMEGALOVIRUS  (INFEKCIOZNA MONONUKLEOZA)

POTVRDNI TESTOVI

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Opća informacija:

Adenovirus je član porodice Adenoviridae. DNA virus

Klinička informacija – indikacija:

Adenovirusi su grupa virusa koji izazivaju najvećim djelom akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta i konjunktive.

Oni mogu izazvati i slijedeće infekcije: tonzilitis, upalu uha,  gastroenteritis, upalu urinarnog trakta  te virusni meningitis i encefalitis.

Adenovirusne infekcije najčešće pogađaju bebe i mlađu djecu.

Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi te antigena u stolici.

U  krvi je moguće detektirati antitijela na adenovirus  IgM, IgG i IgA razreda

Nalaz antitijela na adenovirus  IgM  razreda ukazuje na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE 

Jedinica:

μg/L

Referentni interval:

20,0 – 60.0

Opća informacija:

Adenovirus je član porodice Adenoviridae. DNA virus

Klinička informacija – indikacija:

Adenovirusi su grupa virusa koji izazivaju najvećim djelom akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta i konjunktive.

Oni mogu izazvati i slijedeće infekcije: tonzilitis, upalu uha,  gastroenteritis, upalu urinarnog trakta  te virusni meningitis i encefalitis.

Adenovirusne infekcije najčešće pogađaju bebe i mlađu djecu.

Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi te antigena u stolici.

U  krvi je moguće detektirati antitijela na adenovirus  IgM, IgG i IgA razreda

Nalaz antitijela na adenovirus  IgG  razreda može  ukazivati na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom ukoliko postoji porast visine (titar) ovog antitijela u krvi u razmaku od oko 7 dana.

Ako porasta titra nema najvjerojatnije se radi o prošloj infekciji ovim virusom

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE 

Jedinica:

μg/L

Referentni interval:

20,0 – 60.0

Opća informacija: 

Parvovirus B19 spada u familiju Parvoviridae

Klinička informacija – indikacija:

Spektar bolesti koje izaziva infekcija s Parvovirus B19  je brojan. On izaziva brojne osipe,  artritis –posebno kod starijih osoba, kroničnu anemiju u imunokompromitiranih osoba (uključujući i one sa AIDS-om),  oštečenje fetusa,  trombocitopeniju i leukopeniju.

U krvi je moguće detektirati antitijela na parvovirus B19  IgM, IgG i IgA razreda 

U dokazivanju antitijela na parvovirus B19 koriste sa i potvrdni testovi – westwrn blot

Nalaz IgM razreda antitijela na parvovirus B19 ukazuje na svježu (akutnu) infekciju ovim virusom.

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

POTVRDNI TESTOVI

Jedinica:

OD index 

Referentni interval:

Opća informacija: 

Parvovirus B19 spada u familiju Parvoviridae

Klinička informacija – indikacija:

Spektar bolesti koje izaziva infekcija s Parvovirus B19  je brojan. On izaziva brojne osipe,  artritis –posebno kod starijih osoba, kroničnu anemiju u imunokompromitiranih osoba (uključujući i one sa AIDS-om),  oštečenje fetusa,  trombocitopeniju i leukopeniju.

U krvi je moguće detektirati antitijela na parvovirus B19  IgM, IgG i IgA razreda 

U dokazivanju antitijela na parvovirus B19 koriste sa i potvrdni testovi – westwrn blot

Nalaz antitijela na parvovirus B19  IgG  razreda može  ukazivati na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom ukoliko postoji porast visine (titar) ovog antitijela u krvi u razmaku od oko 7 dana.

Ako porasta titra nema najvjerojatnije se radi o prošloj infekciji ovim virusom.

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

POTVRDNI TESTOVI 

Jedinica:

OD index 

Referentni interval: