DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
ELISA TESTOVI - POTVRDNI TESTOVI - AVIDITET
U dijagnostičkoj obradi u laboratoriju Poliklinike provode se različite tehnike odnosno postupci.
U području dijagnostike infektivnih bolesti posebno je važna ELISA tehnika ali uz nju se koriste potvrdni testovi te postupak utvrđivanja aviditeta
Opća informacija:
Barttonella hanselae je protobakterija Gram negativan bacil
Klinička informacija – indikacija:
Ovaj uzročnik se obično prenosi ogrebom mačke ili preko drugih ozljeda kože. Na mjestu ogreba često se pojavljuje tzv primarni afekt (makula ili papula koja prelazi u vezikulu ili pustula te na kraju u krastu ) a zatim slijedi upala regionalnih limfnih čvorova. Bolest je obično benigna no u rijetkim se slučajevima može manifestirati i kao encefalitis, pneumonija i ttrombocitopenija.
U krvi je moguće detektirati antitijela na B hansellae u sva tri razreda (IgM, IgG, IgA)
Opširnije vidi:
VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE
Materijal za analizu:
Serum
Jedinica:
OD index
Referentni interval:
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Katepsin je enzim koji razgrađuje proteine. Nađen je kod više vrsti tumora
Klinička informacija – indikacija:
Razgrađujući međustanične tvari (matrix) omogućuje stanicama tumora da se šire lokalno ali i metastatski na udaljena mjesta tijela. Vjeruje se stoga da je katepsin jedan od kritičnih faktora u rastu tumora.
Njegov povišen nalaz u krvi ukazuje na tumor negdje u tijelu odnosno na njegove metastaze.
Vidi i: TUMORI
Jedinica:
U/mL
Referentni interval:
Normalne vrijednosti: <10
Povišene vrijednosti: >10
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Važnu informaciju o postojanju patološkog procesa u tijelu u kojoj je uključen imunološki sustav daju i pretrage koje ukazuju da negdje u organizmu postoji upala.
Više informacija vidi:
CRP SENSITIVE – VISOKO OSJETLJIVI CRP TEST
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Vidi u:
VIRUSNI HEPATITISI, HAV - HEPATITIS A VIRUS , OSTALI VIRUSI
Jedinica:
Kvalitativno: pozitivan/negativan
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI
Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.
Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin) ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.
Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.
Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).
Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.
Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod brojnih bolesti: depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.
UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI
Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.
Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin) ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.
Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.
Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).
Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.
Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod brojnih bolesti: depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.
Gilbertov sindrom karakterizira povećana količina bilirubina u krvi tzv. hiperbilirubinemija. Naime, zbog slabije aktivnosti jednog enzima, nešto je usporena razgradnja bilirubina te zato postoji njegov lagani porast u krvi. Katkada su prisutni neki nespecifični simptomi kao što su: mučnina, umor, proljev, glavobolja, smanjenje apetita, bol pod desnim rebrenim lukom, žuta obojenost kože i sluznica. Pravi uzroci te bolesti nisu jasni. Neki to povezuju sa stresom, gladovanjem, fizičkim naporom te sa nekim infektivnim bolestima.
Ova bolest je nasljedna i obično ne radi nikakve posebne tegobe. Naime, otkriva se slučajno uz analizu nekih drugih pretraga krvi. Ovo stanje ne zahtijeva nikakvu posebnu terapiju. Nosioci gena za ovu bolest prenose gen na potomstvo, ali je u pitanju, kao što je rečeno, uglavnom bezopasno stanje.
We have 402 guests and no members online